Dvije vjeverice male iz parka Shakuntale
Krenule put Retfale pa su stale da se hvale.
Osječani mi smo pravi, živahni smo, čili, zdravi,
A ne kao naša baka na drvetu kod Sjenjaka!

A tek djed naš, pravi dasa, na drvetu sred Pampasa,
Što će jadan, ostario, a nekad je bećar bio!
Do Višnjevca bi mogli ići, tramvajem tamo stići.
Važeća je naša butra, al´ nesmjemo mi unutra!

A tako nam je jaka volja ići do Zelenog polja
Pa čak i do Nemetina, gdje nam živi naša strina!
Posjetili bi tetku staru, kad bi mogli na bikaru.
A uz sve ove puste snove, obišli gradske golubove
Na trgu Ante Starčevića, ali to je druga priča!

Prošetali bi i uz Dravu i popili usput kavu.
Do pješačkog bi išli mosta i to bi im bilo dosta.
I maštaju oni tako, a mašta im bujna jako!
Što će kada nisu ptice, već obične vjeverice!

Osijekom žele proći i veseli kući doći!